Hrvatska bolnica "Dr. fra Mato Nikolić" Nova Bila

NE BOJ SE, BIT ĆE DOBRO !!

„Postoji li mjesto na svijetu gdje se covjek jadnije osjeca negoli u podrumu bolnice u kojoj sjedi satima u hodniku i ceka, ceka, a nitko ga ni ne pita treba li mu što, gdje nikome nije važan niti koliko jedan trombocit. A na vratima piše: Ne kucajte! Ne uznemiravajte! Cekajte! Izadite van! Postoji li mjesto gore od ovoga u kojem si samo statisticki podatak, neka krivulja sa plusom i minusom, slucaj, broj, neime i neprezime?

Prolaze bogovi u bijelom, mali i veliki, sa smrtno ozbiljnim licima, sa stetoskopima u džepu ili oko vrata, tek toliko da se zna tko je bog, a tko je spremacica ili onaj koji gura kolica, dok mlada žena i onaj visoki mladic bez trepavica i obrva, s tužnim ocima i pogledom punim straha cekaju i cekaju. I ja zajedno s njima.

A ništa ne mora biti tako: dovoljan bi bio samo jedan osmijeh na licu boga u bijelom, samo pogled pun razumijevanja i onog neceg nalik na- ne boj se!...“

Dragi moji, ovo je samo dio teksta koji je napisala supruga bolesnika oboljelog od tumora na mozgu i lijecenog na onkološkom odjelu.Gospoda je profesor hrvatskog jezika, te je lakše stavila na papir svoje osjecaje vezane uz najteži dio života kroz koji su i ona i njezin, sad pokojni , suprug prošli.

Svi se zajedno moramo upitati što je sa osjecajima tisuca drugih bolesnika, koji prolaze pored nas, a nisu to u stanju prezentirati kao ova gospoda? Morate priznati da ovakve slucajeve susrecemo u svakodnevnom radu te da dijelom , svojim odnosom prema bolesniku, doprinosimo ovakvom stanju.Svakog bolesnika moramo prihvatiti kao osobu, covjeka , a ne bolest , jer mi lijecimo ljude a ne bolest.Da bi smo u svom poslu našli potreban duševni mir , izgradimo sa bolesnicima partnerski odnos u kome ce mo se bolje razumjeti ,medusobno uvažavat i biti potpora jedni drugima.U takvom odnosu i mi ce mo biti zadovoljniji sobom i sposobni pronaci duševni mir, koji je covjekovo najvece blagostanje.Ukoliko toga nema sve ostalo gubi vrijednost.

Duševni mir morate pronaci sami, to za vas ne može uraditi nitko drugi, a da bi ste nekome nešto dali morate to posjedovati.Stoga nikoga ne možete uciniti sretnim i zadovoljnim, pogotovo bolesnika, ukoliko sami niste sretni.

Na kraju vas podsjecam na davno izrecen savjet koji je dao eticar Paul Ramsey :“ Ne smijemo se igrati Boga prije nego smo naucili biti ljudi.A kada naucimo biti ljudi, ne cemo željeti igrati se Boga.“

Prim.dr.V.Valjan

 

Nova Bila, 11. sijecanj 2012.

KARDINAL PULJIC GOVORIO O PSIHOLOGIJI EVANÐELJA ZA ZDRAVLJE DUHA I DUŠE

Kardinal Vinko Puljic pohodio je bolnicu „Fra Mate Nikolic“ u Novoj Biloj

Na poziv ravnatelja dr. Velimira Valjana, nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljic, 10. sijecnja pohodio je bolnicu „Fra Mate Nikolic“ u Novoj Biloj. Tom prigodom održao je predavanje medicinskim djelatnicima na temu: „Psihologija Evandelja za zdravlje duha i duše“. U ime medicinskog osoblja ravnatelj bolnice dr. Valjan uputio je kardinalu Puljicu rijeci dobrodošlice i zahvalnosti.

U svom izlaganju na spomenutu temu kardinal Puljic je govorio o važnosti upoznavanja i prihvacanja samog sebe za cjelokupnu integriranost osobe u poslanju svoga zvanja. Kazao je da valja prihvatiti sve ono što spada na covjekovu osobu i karakter jer u suprotnom potiskivanje stvara opsesiju koja covjeka progoni. Dodao je da se covjek, ako se želi mijenjati, mora najprije prihvatiti te tako iz sigurne pozicije ici naprijed. Naglasio je da glavni kriterij dobroga duševnoga zdravlja jest sposobnost voljeti sebe, drugoga i Boga kroz Isusovu zapovijed ljubavi te da je to ujedno i kriterij zrelosti isticuci da onaj koji ulazi u svijet ljubavi, ulazi u Božje otajstvo. Pojašnjavajuci da je cilj Isusova propovijedanja kraljevstvo Božje koje se ne postiže bez obracenja, pozvao je nazocne da u svom življenju upoznaju istinu koja ce ih sve osloboditi. Ukazao je na veliku napast covjeka da bježi od istine i skriva svoju stvarnost zaboravljajuci da je bijeg od istine put u razne psihoze. Citirajuci poticaj sv. Pavla Timoteju da „cuva vjeru i dobru savjest“, kardinal Puljic je kazao da covjeka nerijetko progoni osjecaj krivnje kroz glas savjesti koji mu govori da je pošao krivim putem. Posebno naglasivši dragocjenost opraštanja koje oslobada u covjeku sile ljubavi te ga cini novim stvorenjem, kardinal Puljic je kazao da mržnja truje nutrinu i blokira pozitivne snage osobe.

Kardinal Puljic je zakljucio da život dobiva pravi smisao – i to smisao ne samo zaovozemaljski život nego i vjecni smisao - kad se živi iz ljubavi prema Bogu i covjeku. Istaknuo je da to vrijedi posebno za zvanje medicinskih djelatnika koji su pozvani na žrtvu, izgaranje i ljubav prema drugom covjeku koji se susrece s bolešcu. „Na tom putu vas hrabrim i pozivam da, koliko god bilo neprilika i izazova života, uvijek iznova otkrivate taj smisao života i tajnu srece u vjeri kako bi vam ona dala hrabrosti za žrtvu i ljubav. Samo cete na taj nacin drugima donijeti svjetlo. Pa i kad ne možete covjeku pomoci, neka osjeti da je vrjednovan kao osoba koju Bog ljubi“, porucio je kardinal Puljic.

Kardinal Puljic je potom predslavio Euharistiju uz suslavlje župnika fra Dominka Batinica i osobnog tajnika vlc. Davora Topica. (kta/d.t.)

 

15 GODINA

LAPAROSKOPISKIH OPERACIJA

07.06.1996 - 07.06.2011